ISTINA O DEMO SNIMKU ( II dio)

U proslom clanku sam umjesto otkrivanja istine o demo snimku provocirao totalno neiskusne, narcisoidne umjetnike koji nemaju pojma sta treba raditi u studiju. Posto su ocito samo rijetki to i primijetili, ovaj put cu nastaviti u istom tonu o pripremama koje trebate obaviti za snimanje svog vruceg dema. Prije nego nastavim dalje, da razjasnim jednu stvar. Ovo nije lekcija "kako ustedjeti novac snimajuci jeftin demo", nego lekcija "kako pametno potrositi novac snimajuci demo ne gubeci citavo bogatstvo". Ne cinite gresku! Radeci stvari jeftino (u smislu i financijskom i vremena za pripremu) je cisto gubljenje vremena, novca i trake (ili hard disk prostora).

PREDPRODUKCIJA

Samo (neki) bogati i (svi) bezglavi ulaze u studio i rade na "i jen, i dva, i tri …". Ovi drugi nikada nece postati oni prvi. Uobicajeno je da vecina "pravih" bendova provede razumno vrijeme pripremajuci "raspored casova" za rad u studiju. U predprodukciju spadaju odredjivanje tempa i tonaliteta pjesme, uhodavanje bubnjara da svira uz metronom, donosenje odluke koji se instrumenti snimaju prvi, itd. To ne znaci da su promjene u zadnji tren u studiju losa stvar, ali ulazak u studio bez ikakve pripreme jeste izuzetno, jako, veoma, mnogo, pravo losa stvar.

Ako mislite da je ovo sto predlazem isuvise komplikovano, pogledajte ispod teksta fotografiju unutrasnjosti omota ploce "Five Miles Out" Mike Oldfielda na kojoj je iscrtan, ne raspored casova u studiju, nego detaljni raspored sviranja svakog pojedinog instrumenta tokom jedne pjesme.

UZIVO

Ako je vasa snaga ziva svirka, i zelite na snimak prenijeti taj duh i uzbudjenje, zasto uopce ulaziti u sterilno okruzenje studija? Ali snimanje svirke uzivo je, osim ako ne unajmite mobilni studio i ozvucite (da ne kazem omikrofonite) svaki instrument, jednako naslovu filma "M-I-III"; tj. nemoguce puta tri. Miks koji iz miksete odlazi na pojacala i potom na zvucnike nije dobar: sadrzi samo bas bubanj, brutalno jasne vokale (hm, nadam se) i nesto klavijatura. Mozete sada biti zakerala i proturjeciti mi pricom o miksu na velikim razglasima na otvorenom gdje svaki instrument ide u miks, ali koliko vas nastupa na velikim koncertima? I tamo vam obicno ne dozvoljavaju snimanje, jer su sve ekstra izlaze iz miksete dali amaterskim TV ekipama.

Ekonomski prihvatljiv, efikasan i podlozan kontroli nacin za snimanje vaseg "zivog" zvuka jeste da iznajmite visekanalni snimac, miksetu i mikrofone (i kablove) i postavite ih u prostoru u kojem imate probu, ili u klubu u kojem cete svirati i gdje mozete imati visecasovnu tonsku probu. Kada ste postavili sve mikrofone i ugodili nivoe (o ovim tehnikalijama cu pisati u nekom od narednih clanaka), snimite svoj bend bez vokala. Nakon toga odnesite snimak u mirnije okruzenje. Neciju spavacu sobu na primjer.

Sada cu se malo ovdje zaustaviti jer vec nekoliko puta pominjem studio u spavacoj sobi. Za ovo postoji jednostavno objasnjenje. U stanovima je spavaca soba akusticki "najmrtvija". Kupatilo sa keramickim plocicama – zvoni, dnevna soba sa televizorom i staklenim vratima na ormarima ima isuvise akusticki reflektirajucih povrsina i u tim prostorijama nemate pravu sliku vaseg miksa.

Mala mikseta, par slusalica, mikrofon i bilo koji procesor koji ima reverb ce posluziti. Dodajte vokal "uzivo" miksu dok ga snimate na DAT, kompjuter ili sta vec koristite kao finalni medij. I vec imate upotrebljiv snimak "uzivo". Za malo dodatne atmosfere snimite generalni zvuk publike na nekom koncertu lokalnog stara, ubacite malo price izmedju pjesama (samo ne "sada ide jedna nasa pjesma"!). Za freneticne aplauze publike nakon pjesme predlazem da ih skinete sa nekog live albuma po vlastitom izboru.

Pjevaci: ako zelite raditi na harmoniji i tonalitetu – a siguran sam da trebate – snimite probu svog benda bez vas. Odnesite snimak kuci, pustite ga preko kucnog sistema cije zvucnike stavite ispod kartonske kutije (ne pitajte me zasto, samo tako uradite) i pjevajte probavajuci razlicite nacine izgovora rijeci, razlicite melodije i tonalitete. Ovo je najjednostavniji nacin da uvjezbate nastup pred mikrofonom u studiju, a da vas kolege ne ismijavaju. Najgora stvar koja se moze desiti jeste da je pjesma odsvirana u tonalitetu koji vama ne lezi. Ovo je stvar koju sam vec pomenuo, ali na zalost, mnogi bendovi o tome ne vode racuna. I jos jedna napomena za sve clanove benda: kada ste u studiju, budite pozitivni i ohrabrujte svoje kolege u onome sto rade. Nista nece unistiti snimanje kao zamjerke pjevacu da pjeva k'o govno ili basisti da nema pojma o sviranju (trudio sam se da izaberem najblaze izraze od mase onih koje sam cuo).

RACUNAJTE NA VAS SNIMAK

Pala vam kasika u med. Sklopili ste nevjerovatno dobar ugovor i ostatak muzicke karijere provodite na Hawaiima sa povremenim izletima da odradite koji koncert ovdje, ondje. Racunajte da snimak koji radite SADA treba da bude dovoljno kvalitetan da ga u buducnosti mozete staviti kao "bonus track" na neki manje zanimljiv album koji cete skrpiti od dijelova kada vas ugovor istekne i kada su iscijedili sve iz vas.

Sada dolazimo do pitanja: koliko ce vas kostati snimanje? Nemam pojma. Deset od cetrnaest pjesama na prvom albumu The Beatlesa je snimljeno za 10 sati koristeci par stereo magnetofona (4 kanala). Po onome sto znam, kvalitetan 4-kanalni studio mozete iznajmiti za oko 50-100 Eura po danu i komotno snimiti tri pjesme koje ce zvucati ne gore od ranih The Beatleasa (pod uslovom da tako svirate i pjevate i da ste dobro uradili predprodukciju). Na drugu stranu, za 300 Eura po danu mozete imati studio koji bi Travor Horn samo mogao sanjati prije dvadesetak godina kada je trosio 1500 Eura dnevno da preslusava dobose za album "Frenkie Goes To Hollywood". Preslusavao ih je citav tjedan, a samo za solo u pjesmi "Two Tribes" potrosio je 250.000 Eura tokom tri mjeseca.

Impresivno opremljenih i cijenom prihvatljivih studija ima u svim vecim gradovima naseg regiona. Vlasnik jednog od takvih studija o demo bendovima kaze slijedece: "Vecina demo bendova su amateri, zajedno su proveli u prosjeku 6 mjeseci do godine, mladi su od 25 godina i sto je najvaznije, nemaju nikoga da ih tjera na ozbiljan rad i ko bi uredjivao stvari za njih. Sve sto rade, rade apsolutno sami.

Obicno je potrebno potrositi 35-50 sati za snimanje i miksanje tri pjesme ili 15-20 za jednu. Ovo podrazumijeva dobijanje najboljeg zvuka bubnja, snimanje ostalih instrumenata, nasnimavanja, rad na vokalu, miksanje i mastering.

Sto se elektronske muzike tice, nacin da se drasticno skresu troskovi jeste da se kod kuce pripremi sve i u studio donesu fajlovi i neophodna dodatna oprema. U vecini studija je moguce bilo koji snimljeni format pretvoriti u bilo koji drugi, i to danas ne predstavlja problem. Pravi problem predstavljaju autori koji u studio dodju samo sa idejom i par semplova. Proces kreiranja pjesama tada se moze otegnuti u nedogled.

Veliki sam stovatelj punk etosa: "Stresimo karton, dva pive i raspalimo – ovo je muzika, ne doktorska disertacija iz fizike!", ali ako bend ima jedva sakupljenih 500 Eura i ovo mu je jedina sansa u studiju, mislim da malo vise treba poraditi u sobi za probe. Razbijanje aranzmana na bubanj i bas liniju je preporucljivo jer je to osnova svake pjesme. Rad na harmonijama je takodjer potrebno uraditi prije ulaska u studio. Toliko puta sam ovdje cuo bend koji kaze: "Hajdemo sad probati neke druge harmonije" i onda pojma nemaju sta treba raditi. Druga stvar koju sam primijetio je da bendovi u snimcima konstantno traze def. No, prvo treba vidjeti da li iko u bendu zna svirati def. To nije igracka sa kojom se mase naokolo. Da jeste, ne bi postojali session muzicari koji naplacuju po 50 Eura dnevno da ga odsviraju."

IZ SOBE ZA PROBE U STUDIO

Jedan od najvecih problema koji se javlja kada demo bend ulazi u studio jeste da u sobi za probe niko nikoga ne slusa. Posebno se u malim prostorijama bas bubanj i vokal skoro i ne cuju. Onda bend dodje u studio, dobije predivan zvuk bubnja i odjednom se svi preneraze. Panika zavlada. Bas bubanj i bas gitara su negdje na pauzi za rucak (u razlicitim restoranima), a vokal je malo svratio na kafu. Na vokalima se moze i poraditi, ali dovesti neiskusnu ritam sekciju u sinhronizaciju pod bljestavilom crvenog svjetla "snima se" je vec malo teze.

Ako postoji savjet koji bih dao demo bendovima, to je: izvadite jastuke i cebad iz bas bubnja (naravno, ostavite koju krpicu tek toliko da ne zvoni) i dajte da ga i ostali cuju. Ovo se posebno odnosi na basistu. Ako je ostatak benda i dalje preglasan, ubacite mikrofon u bas bubanj. Zapamtite: bubanj i bas gitara su OSNOVA svakog benda. Svi ostali prate VAS. Ne postoji oprema u studiju koja moze popraviti losu ritam sekciju.

Drugi najveci problem, ili najlaksi nacin da se unisti session u studiju, jeste da bubnjar po prvi put u zivotu svira uz "klik" (metronom). Da biste ovo preduprijedili, naucite vaseg bubnjara na slusalice iz kojih se cuje konstantno udaranje metronoma. Hoce li to biti standardni elektronski metronom sa naglasenim (ili nenaglasenim) prvim bitom ili izlaz iz ritam masine sa isprogramiranom citavom pjesmom, nije bitno. Ako nemate metronom niti ritam masinu, pustite mu u slusalice bilo koju radio stanicu i neka prati pjesme. Vecina danasnje popularne muzike ima konstantan ritam, od Metallice do Celin Dion. Ironicna stvar kod bubnjara i klikova jeste da oni koji mogu svirati uz klik, on im u stvari i ne treba, dok oni koji to ne mogu, stvarno bi morali.

Stvar sa klikom nije matematicki test tacnosti nacinjen da bi bubnjari zvucali mehanicki. Klik je tu da bi drzali konstantan tempo tokom pjesme. Umjetnost je igrati se ritmom OKO klika. Ako prvi refren traje 14,5 sekundi, svi refreni bi trebali da traju isto toliko uz drugaciji feeling.

Ukoliko ste planirali da bubnjar snima uz klik, a naknadno cete ubaciti neki semplovani loop preko toga, STOP. Mozda vas bubnjar svira k'o svicarski sat uz metronom, ali uz loop …? Vecina loopova, bez obzira da li je to sempl svirke uzivo, ili programiranog ritma ima tendenciju da se ne poklapa sa tempom metronoma. Sinhronizovati bubnjara koji je svirao uz metronom i loop je isto kao i pokusati sinhronizovati CD i kasetu sa istom pjesmom. Sve je isto, ali to nikako nije to. Rjesenje jeste da bubnjar od pocetka svira uz loop. Znaci, u predprodukciji pripremite loop.

MIKSANJE I MASTERING

Kada ste zavrsili sa snimanjem svega sto zelite na vasem snimku, napravite grubi miks i odmah idite kuci. Znam da je nemoguce, ali pokusajte razdvojiti snimanje i miksanje sa najmanje 24 sata. Snimanje je tezak fizicki posao nabijen adrenalinom, a miksanje zahtijeva mirnu glavu, dosta paznje i koncentracije. I sto je manje moguce ometanja. Nema nista gorega od pokusaja miksanja najvaznije pjesme u vasem zivotu nakon 12 sati sviranja, pored basiste koji je zavrsio svoj dio prije nekoliko sati i mudro ubio vrijeme ubijajuci gajbu pive, i bubnjara koji iznosi komplet bubnjeva kroz kontrolnu sobu jer ih mora vratiti prijatelju za vecerasnju svirku.

Miksanje se najbolje radi sa sto manje ljudi u sobi sa toncem kao diplomatom / arbitrom. Ako imate sugestija, zapisite ih na papir. Culi ste za izreku: "Gdje je puno baba, kilavo je dijete." U muzickoj industriji ona glasi: "Puno muzicara zeli da se njihov instrument pojaca vise nego bilo ciji drugi." Jedina stvar koja treba da se pojaca i vise nego sto mislite jeste vokal. Pojacajte ga / ih dok ne postanu prejaki. Onda ih pojacajte jos malo i bit ce taman koliko treba.

Najvaznija stvar koju trebate imati sa sobom dok miksate jesu najmanje tri CD-a vase omiljene muzike, po mogucnosti zanra koji miksate. Kako gradite vas miks uporedujte ga sa CD-ovima. Nakon 4 sata rada na miksu prestanite i nastavite sutra. Nakon 4 sata skoro nista vise ne razaznajete. U vecini normalnih zemalja tonci imaju beneficiran radni staz. Zelim vam puno srece.

U narednom tekstu cu vam prenijeti svoje znanje o mikrofonima i DI kutijama tako da iz njih na probama i snimanjima mozete izvuci najvise. I da vam na koncertima tonci ne mogu prodavati suplju pricu. I da publika ubuduce CUJE vas performans.

Ah, da. Vas miks je u ovom trenutku perfektan. Vratite se ponovo na njega i pojacajte jos malo vokale! Sad je OK

 

Komentariši