ISTINA O DEMO SNIMKU ( I dio)

Milionski godišnji prihodi, live prijenosi vaših koncerata u domove milijarde vjernih obožavalaca, vaša slika na naslovnici Metal Hammera, majice, šolje, peškiri, kacketi, bedževi sa vašim likom, vaša vlastita linija kozmetike. O tome sanjate, zar ne? I kako cete to postici? Ah da, šaljuci vaš demo okolo. Pa, u tom slucaju se nadam da je to jebeno dobar demo.

Ali, istina je malo drugacija. Od svih zabluda koje danas postoje jedna od najvecih, a koja uzrokuje iznimno veliko bacanje novca i uništavanje duhovnog mira, jeste mišljenje da cete zasipajuci sve i svakoga demo snimcima biti otkriveni i ostatak vremena provesti uživajuci u blagodatima života superstara. E, pa to se NECE DESITI. Mnogi su razlozi za to, ali glavni je da su svi demo snimci totalno sranje, ukljucujuci i vaš.

Prije nego pocnete da mi se sjecate familije, hajde da se prisjetimo prošlog clanka i da vidimo šta vi u stvari radite. Uporedo sa hiljadama drugih (vjerovatno bolje pripremljenih) bendova, šaljete nešto nekome što ne želi cuti. Povrh toga, to što šaljete je uradeno sa vrlo malo para. Možda vas je koštalo posljednje novcanice, vlastite i vaše porodice, ali je u poredenju sa uloženim u posljednji album Slipknota to je i dalje niskobudžetni projekat. I ko je to producirao? Vi? Ljudi misle da su, ako slušaju muziku i pišu pjesme citav život, savršene osobe za produkciju vlastitog dema (uz malu pomoc prijatelja/ice tonca koji je to radio stotinama puta, ali uprkos cinjenici da zna perfektno postaviti mikrofone, vjerovatno samo razmišlja o tome kako pregurati još jedan dan u studiju sa demo bendom). Bivajuci toliko u krivu i prije samog ulaska u studio, ne miriše na dobre rezultate.

Cinjenica je da kad ljudi produciraju vlastitu muziku rezultat obicno bude prenapuhano, samozadovoljavajuce, zgomilano smece. Možemo raspravljati o ovome, ali mislite li da je Bob Rock napravio vidljivu razliku u muzici Metallice ili ne? Ja licno, volio bih režirati visokobudžetski holivudski blockbuster – gledam filmove citav život, procitao sam ogroman broj knjiga, cak i onih o tome kako veliki režiseri izvlace najbolje od glumaca i kako se snimaju grandiozne scene i kako se prave specijalni efekti. Istina je da bi moji debitantski uratci bili ono nabrojano u prvoj recenici ovog pasusa. I još nešto. Ko bi ovoj budali dao 100.000.000 $ da se igra?

Šta je u stvari demo snimak?

Jednom davno, vjerovatno tako davno da naši roditelji nisu bili ni u snovima naših baka i djedova, bio jedan demo. Samo se tada zvao "demonstraciona traka" i bio je pravljen od strane kompozitora. Odsviran je na klaviru uz predanu vokalnu izvedbu kompozitora. Bile su otpjevane sve rijeci i odsvirani svi akordi i … to je bilo to, bez produkcijskih vrijednosti, bez nasnimavanja vokala po tri puta, bez zvjezdane prašine. Samo kostur pjesme. Ovakav snimak je dolazio do producenta koji bi potom birao aranžera i odgovarajuceg vokalnog solistu i uz ogroman bend (nekada i citav orkestar) snimao finalnu pjesmu.

To je demo u istorijskom okruženju. Demo koji se tice vas podrazumijeva bilo vaš bend koji ulazi (poprilicno nepripremljen) u studio, bilo vaš bend koji se znojeci mjesecima u kucnom studiju nada najboljem ishodu. Šta god izabrali morate razmišljati o pitanju – šta snimate? Radni snimak, Sprat (ne nivo zgrade, rijec je engleska) ili Master. Potrošit cete mnogo novca i živaca ako se na vrijeme na odlucite.

Radni snimak: Masa bendova ovako, veoma pogrešno, naziva svoj prvi, drugi ili x-ti demo. Radni snimci spadaju u veoma prihvatljive, cak i poželjne troškove. Razmišljajte na ovaj nacin: potrošite mnogo novca dok ne naucite voziti kola i ne dobijete vozacku dozvolu i roditelji vam dozvole da napravite prvi krug u porodicnom automobilu. Iz ovoga proizilazi da vrijedi ostaviti koju stotinu Eura (preracunajte u vašu valutu sami) da osjetite distonira li vam glas, može li bubnjar svirati uz klik, kako zvuce vaše dvije gitare zajedno iz jednog zvucnika, ili da poradite na nekom važnom aspektu zvuka vašeg benda. Morate napraviti mnogo radnih snimaka dok ne stignete do Mastera, pa cak i Sprat-a.

Sprat: Pretpostavljam da snimate vaš demo u nadi da ce ga neko cuti i toliko vas zavoljeti da ce momentalno investirati milionske iznose u stvaranje vas kao internacionalnog megastara. Samo trebate snimiti demo (Sprat) vaše muzike i kad ga "oni" cuju odmah ce se upecati. Pored bukiranja najpoznatijih studija i top producenata za vas, obasipat ce vas srecom i slavom, i svaka ce vaša želja, ma kako bizarna bila, do kraja života biti ispunjena.

Ovo je pak stvarni svijet, a u stvarnom svijetu vas ocekuju nešto okrutnije stvari. Prva je da stvaranje ‘uspješne’ muzike nije pitanje opuštanja i prepuštanja ‘vibri’ da vas odnese ‘tamo’. ‘Vibra’ treba pripremu, ili kako se to naziva u svijetu snimanja – predprodukciju. Nešto kasnije u ovom tekstu cu govoriti o tome.

Master: Nikada nije bilo jednostavnije naciniti 50/00/000 kopija Mastera vašeg remek djela koje cete prodati prijateljima i rodbini, i od sakupljenog novca nacinite snimak koji cete poslati ‘njima’. Za neke Mastere je potreban mjesec dana u studiju u Tokiju samo da se snimi bas dionica! Nakon ovoga dolazi godina dana rada na nasnimavanju cinela (usput otpustite dva producenta koji nisu dijelili vašu viziju o orkestarskim foršpilima refrena) i traženju najboljeg studija za onaj suptilni reverb na defu. Drugi Masteri mogu biti uradeni do perfekcije na 4-kanalnom uredaju sa samo jednim ispravnim mikrofonom. Svako može snimiti Master i, ako je to uradeno na ispravan nacin, možete imati hit. Opet ponavljam, ako je to uradeno na ispravan nacin.

Kao clan/bend na najboljoj web stranici za demo bendove na svijetu, sve su prilike da ste jedan od onih koji su potrošili osrednje bogatstvo na vlastitu opremu za muziciranje. Sada cu vam predložiti nezamislivo: da razmislite o odlasku u studio i masno platite nekome drugom da snimi vašu muziku. Postoji nekoliko razloga zbog kojih biste ovo trebali uraditi: – Možete odnijeti vašu neprocjenjivu opremu negdje gdje postoji još neprocjenjivija oprema. – Imate nekoga drugog (tonca u studiju na primjer) ko može davati objektivne sugestije za vaš rad. Ne morate ih prihvatiti, ali znajte da oni to rade cešce nego vi. – U razlicitom okruženju imate drugaciju i cesto bolju perspektivu na vaš zvuk. – Neko drugi radi zamarajuce poslove kao što je razvlacenje kablova i pravljenje kafe, dok se vi fokusirate na posao.

Možda vam je trebalo sedam dana, mjesec dana ili cak godina da iz svoje opreme izvucete najbolje što možete. U redu, ali pridržavati se striktnih rokova i imati strukturu u onome što radite u svom kucnom studiju uz sva moguca ometanja je veoma teška sportska disciplina, pogotovu ako za to niste placeni. Raditi u komercijalnom studiju ograniceno vrijeme (za koje vi placate) može vas natjerati da se koncentrišete.

Proizvodnja dobara

Da se vratim na trenutak na raniju opasku o produciranju vlastitog demo snimka, mnogo više odlicnih demo pjesama je odbijeno zbog loših produkcijskih vrijednosti (citaj: prenatrpanosti) nego što ih je ukupno prihvaceno. Naravno, za ovo ne postoje zvanicni podaci, ali niti jedan izvodac/ producent/ menadžer nece iskljuciti player zato što pjesma nema "masivno podložen gitarski intro" ili "flendžiranu invertovanu cinelu". Naprotiv, ako je pocetak pjesme prenapucen sa previše dobrih ideja (što su se bar u prvom trenutku tako cinile), pažnja slušaoca ce biti skrenuta sa melodije i strukture pjesme. Najbolji savjet za produciranje hitova bilo koje vrste: Ako imalo sumnjate u vezi necega, izbacite to iz pjesme.

Kada ljudi udu u studio prvi put i pokušaju da produciraju svoje snimke, stvari obicno krenu veoma loše. Provode vjecnost smišljajuci djelice koje ce polijepiti ovdje, ondje, svugdje, i ne primjecuju da im je melodija monotona i da bi je trebalo razbiti ubacivanjem kompletno novog predrefrena nakon druge strofe. Mnogi talentovani muzicari sa zanimljivom vizijom pocinju da se zamajavaju produkcijom svojih djela, a samim tim i svoje karijere (ovdje se mislim na zamajavanje), zato što nisu imali pomoc objektivnog producenta sa dobrom moci prosudivanja. Ako se upuštate u ozbiljno snimanje, i ako niste totalni genije, neka to bude sa nekim kome vjerujete, nekim ko vas može usmjeriti, i sa nekim ko – ako vec nisu osobe sa reputacijom ili im ne smeta da je grade zajedno sa vama – ce biti spreman poceti produkcijske obaveze pomažuci oko radnih snimaka.

Autorska prava

Studiji i izdavaci koji kradu pjesme nisu na top listi policijskih aktivnosti, mada to ne ometa umjetnike da budu paranoicni da ce im neko ukrasti refren buduceg svjetskog mega hita. Najbolje metode za preventivnu zaštitu kojih se mogu sjetiti u ovom trenutku su: – Pošaljite DAT/CD/kasetu sa vašim prepoznatljivim uratkom (klavijature ili gitara i vokal ce biti dovoljni) preporucenom poštom vašem doktoru, bivšoj uciteljici (ako sada imate uciteljicu vjerovatno je još rano da citate ovaj tekst), bilo kome ko nije u vezi sa muzickom industrijom i ciji je izgled potpuna suprotnost Merilin Mansona, na cuvanje. Na ovaj nacin ste oznacili vaše djelo datumom nastanka. Dakako, postarajte se da vaši prijatelji NE OTVORE kovertu. Slanje koverte menadžeru vaše banke na cuvanje u pretincu može koštati, ali ako imate groovy menadžera, ko zna. Pitajte, necete ništa izgubiti. – Pokušajte progurati vašu pjesmu na bilo koju radio stanicu koja arhivira svoj program. Tražite da vam daju kopiju programa sa datumom emitovanja (cca. 10 minuta prije i nakon vaše pjesme). – Treci nacin je vezan za udruženja kompozitora, izvodaca i izdavace, ali znajuci da vecina citalaca ovog teksta tek teži tome … – Spavajte mirno. Nemojte misliti da ce vam neko ukrasti pjesmu ili refren. Ako se producentima, agentima, izdavacima svidi neki dio onoga što radite, nece vam ga ukrasti. Zašto da to rade kad mogu potpisati ugovor sa vama i imati vas citavog.

Slanje sprata

Ne zaboravite napisati vaše ime i kontakt podatke na svemu što šaljete, a to ukljucuje ni manje ni više od: CD-a (i na omotu i na CD-u), fotografije ili druge vizualne prezentacije vas samih, A4 papir cega god želite da kažete o sebi, svojoj muzici ili ekološkoj situaciji u vašem kraju. Imam utisak da se ponavljam. Ovo je vec receno u prijašnjem clanku, ali ponavljanje je majka znanja, zar ne? Živimo u svijetu koji nas bombarduje audio-vizuelnim porukama. Iz tog razloga, pisanje u vašoj biografiji o tome kada ste poceli svirati, ko vam je najbolji prijatelj i šta želite postici u životu nece nikoga fascinirati kao na primjer: "Mi Smo Ljubavni Zombiji I Želimo Vaše Duše Te Cemo Rasturiti Prvi Klub U Kojem Budemo Svirali". U redu, znam da vi možete puno bolje od ovoga, ali shvatate poantu. Ako nemate dobro osmišljenu poruku, zaboravite na jeftine trikove. Velike kutije iz kojih izlijecu helijumom napunjeni baloni su potpuno neprikladne.

Šta god da uradite i koliko god voljeli svoj rad, nemojte razašiljati okolo svaku pjesmu koju ste ikada u životu snimili. Sjetite se da šaljete vaš snimak sa ciljem da osoba kojoj je upucen pokaže interes za vašu muziku. Nemojte mislite da šaljuci više pjesama povecavate stepen pažnje koji im neko posvecuje. Naprotiv. Poznati najbolji savjet jeste da šaljete tri pjesme, stavljajuci onu za koju mislite da je najbolja na prvo mjesto. Ovaj savjet je zanemarivan od strane miliona neuspješnih bendova posljednjih decenija. Ako neko sluša vaš CD, garantujem da ukoliko prvih 10 sekundi prve pjesme ne pobudi pažnju, postoji mala moguce da ce narednoj pjesmi dati samo 10 sekundi šanse. Ali ako ih ni tih deset ne "raznese", žao mi je, ovu bitku ste izgubili. Na drugu stranu, ako im se svida prvih 10 sekundi, velike su šanse da ce poslušati citav minut i provrtiti i ostale dvije pjesme na brzinu, dok ne cuju dovoljno. No, postoji još mnogo stvari za koje ce se zakaciti i vi ste, bojim se, opet izgubili.

Sad, ako postoji i jedna stvar u muzickoj industriji koja služi kao barometar prema kojem cete se orjentisati, to je: ko koga zove telefonom. Ako "oni" zovu vas, stvari izgledaju dobro. Imajuci to u vidu, Novi Poznati Najbolji Savjet jeste da šaljete samo 1 minut (60 sekundi) svoje najbolje pjesme. Ukoliko im se dopadne i žele da cuju još nazvat ce vas (radije nego da vi zovete "njih") i stojite mnogo bolje nego što ste ikada sanjali. Ako im se ne svida vaših 60 sekundi "mrkve na štapu ispred magarca", sasvim je svejedno da ste poslali i citav opus: "oni" ce uvijek biti "na sastanku" kada ih zovete.

Ne dozvolite da vas satjeraju u cošak

Budite pripremljeni da svako kome šaljete vaš demo snimak (i vašu dušu): a) mrzi ga, b) ne tangira ga ni 2% i c) ovaj je najgori od svih, ne pokazuje niti trunku predanosti u vezi sa vašim snimkom. Ali u rijetkom slucaju da pokažu makar i trunku interesovanja (i predanosti) imajte uvijek na umu šta želite od osobe kojoj šaljete vaš demo snimak. Naravno, reci cete "da" skoro svemu što vam ponude, ali imati pojma o tome šta stvarno želite je dobro. Ono što možete tražiti jeste: – sastanak u njihovom uredu, – obezbjedivanje studija, – da dodu u vaš studio u spavacoj sobi (svaka nepodobna aluzija ide na vaš racun), na probu u garaži ili svirku u dobrom klubu, – poziv na neku od press konferencija izdavaca na kojoj cete biti predstavljeni kao nova nada te kuce, – Lila kabriolet Cadillac iz 1950-tih sa enterijerom od crvene kože, mahagonija i instrument tablom optocenom dijamantima.

Dobre su šanse da cete dobiti neke od navedenih stvari ako igrate na pravu kartu, ali tražite sve. Ništa ne možete izgubiti.